Mesna industrija je golem i složen sustav koji uključuje različite faze proizvodnje i distribucije. Dok se značajan dio mesa prodaje u supermarketima i trgovinama mješovitom robom, postoji nekoliko drugih putova za meso koje ne završava na policama maloprodaje. Evo nekih uobičajenih odredišta za meso koje ne stigne u supermarket:
1. Veleprodajna distribucija:
Značajna količina mesa plasira se kroz kanale distribucije na veliko. Veletrgovci otkupljuju velike količine mesa izravno od proizvođača i prerađivača te ga distribuiraju restoranima, hotelima, školama i drugim ustanovama.
2. Ugostiteljska industrija:
Industrija usluživanja hrane, uključujući restorane, lance brze hrane i ugostiteljske djelatnosti, glavni je potrošač mesa. Meso nabavljaju od raznih dobavljača, uključujući veletrgovce i lokalne proizvođače.
3. Prerada za daljnje proizvode:
Neko meso može biti podvrgnuto daljnjoj obradi kako bi se stvorili proizvodi s dodanom vrijednošću kao što su kobasice, mesni delikatesi ili gotova jela. Ti se proizvodi zatim distribuiraju maloprodajnim trgovinama, restoranima i drugim prodajnim mjestima koja služe hranu.
4. Izvozna tržišta:
Značajan dio mesa izvozi se na međunarodna tržišta. Zemlje s velikom potražnjom za mesom, ali ograničenom domaćom proizvodnjom, uvoze meso iz zemalja velikih proizvođača mesa.
5. Specijalizirane i lokalne tržnice:
U nekim slučajevima, meso s lokalnih farmi ili specijaliziranih proizvođača može se prodavati na poljoprivrednim tržnicama, u specijaliziranim trgovinama ili izravno potrošačima kroz programe poljoprivrede koju podržava zajednica (CSA).
6. Hrana za životinje i nusproizvodi:
Neki dijelovi životinja koji nisu prikladni za prehranu ljudi, poput iznutrica i kostiju, mogu se koristiti kao hrana za životinje ili preraditi u nusproizvode poput želatine ili hrane za kućne ljubimce.
7. Donacije i banke hrane:
U nekim se regijama višak mesa može donirati bankama hrane i dobrotvornim organizacijama kako bi se riješila nesigurnost hrane i spriječilo bacanje hrane.
8. Renderiranje:
Nusproizvodi prerade mesa, kao što su mast, koža i kosti, mogu se preraditi u materijale za razne industrije, uključujući kozmetičku, farmaceutsku i hranu za kućne ljubimce.
9. Industrijska upotreba:
Određeni nusproizvodi prerade mesa, poput kože i kostiju, mogu se koristiti u raznim industrijskim primjenama, uključujući proizvodnju kože i biogoriva.
10. Otpad i odlaganje:
Iako se ulažu napori da se iskoristi što je moguće više životinjskog dijela, neki mesni ostaci i otpad su neizbježni. Oni se obično tretiraju kao otpad i mogu se koristiti za kompostiranje ili kafileriju.
11. Prenamjena u hranu za životinje:
U nekim slučajevima, neprodano meso iz supermarketa i ugostiteljskih objekata može se prenamijeniti u stočnu hranu kako bi se otpad sveo na minimum.
Često postavljana pitanja (FAQ) - Što se događa sa svim mesom koje nije u supermarketu
1. Što se događa s mesom koje se ne prodaje u supermarketima?
Meso koje se ne prodaje u supermarketima slijedi nekoliko puteva. Može se distribuirati putem veleprodajnih kanala, isporučivati industriji usluživanja hrane, prerađivati u proizvode s dodanom vrijednošću, izvoziti na međunarodna tržišta ili prenamijeniti za stočnu hranu ili industrijske svrhe.
2. Kako se meso distribuira u restorane i ustanove?
Meso se veleprodajnim kanalima distribuira u restorane, hotele, škole i druge ustanove. Veletrgovci kupuju velike količine mesa izravno od proizvođača i prerađivača i dostavljaju ga tim objektima.
3. Što su mesni proizvodi s dodanom vrijednošću?
Mesni proizvodi s dodanom vrijednošću odnose se na prerađene mesne proizvode kao što su kobasice, mesni delikatesi i gotova jela. Ovi proizvodi nastaju daljnjom preradom mesa i distribuiraju se maloprodajnim objektima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.
4. Je li meso s lokalnih farmi dostupno potrošačima?
Da, u nekim regijama meso s lokalnih farmi ili specijaliziranih proizvođača može biti dostupno na tržnicama, u specijaliziranim trgovinama ili kroz programe poljoprivrede koju podržava zajednica (CSA).
5. Što se događa s mesnim nusproizvodima koji se ne koriste za prehranu ljudi?
Mesni nusproizvodi koji nisu prikladni za ljudsku prehranu, poput iznutrica i kostiju, mogu se koristiti kao hrana za životinje ili preraditi u nusproizvode poput želatine ili hrane za kućne ljubimce. Neki se također mogu koristiti u industrijskim primjenama, poput proizvodnje kože i biogoriva.
6. Može li se višak mesa donirati dobrotvornim organizacijama?
Da, višak mesa može se donirati bankama hrane i dobrotvornim organizacijama kako bi se riješila nesigurnost hrane i spriječilo bacanje hrane.
7. Postoji li potražnja za mesom na međunarodnim tržištima?
Da, zemlje s velikom potražnjom za mesom, ali ograničenom domaćom proizvodnjom, često uvoze meso iz zemalja velikih proizvođača mesa putem međunarodne trgovine.
8. Što se događa s mesnim orescima i otpadom?
Ulažu se napori da se otpad svede na najmanju moguću mjeru, ali neki mesni oresci i otpad su neizbježni. Mogu se koristiti za kompostiranje ili kafileriju.
9. Postoje li ekološka pitanja povezana s proizvodnjom mesa i otpadom?
Proizvodnja mesa i otpad mogu imati utjecaj na okoliš, uključujući emisije stakleničkih plinova i izazove odlaganja otpada. Održive prakse imaju za cilj smanjiti te utjecaje.
10. Kako mesna industrija može smanjiti otpad i promicati održivost?
Mesna industrija može usvojiti održive prakse, kao što su učinkovita distribucija, strategije smanjenja otpada i odgovorno upravljanje nusproizvodima, kako bi promicala održivost i smanjila otpad.
11. Je li meso prenamijenjeno za stočnu hranu?
Da, neprodano meso iz supermarketa i ugostiteljskih objekata može se prenamijeniti u stočnu hranu kako bi se otpad sveo na minimum.
12. Koju ulogu imaju potrošači u smanjenju bacanja mesa?
Potrošači mogu podržati održivost pazeći na izbor hrane, smanjujući bacanje hrane na najmanju moguću mjeru i podržavajući tvrtke koje daju prioritet odgovornoj proizvodnji i distribuciji mesa.
Razumijevanjem različitih puteva za meso koje se ne prodaje u supermarketima i podržavanjem održivih praksi, možemo pridonijeti učinkovitijoj i odgovornijoj mesnoj industriji.
Mesna industrija djeluje u velikim razmjerima i postoje različiti načini kako bi se osiguralo da se meso koje se ne prodaje u supermarketima i dalje učinkovito koristi, smanjujući otpad i doprinoseći globalnom lancu opskrbe hranom. Održive prakse i učinkoviti distribucijski kanali igraju ključnu ulogu u odgovornom upravljanju viškom mesa i nusproizvoda.
